| Ponedeljak II |
|
|
|
| Autor Dorćolac | |||||||||||||||||||||||
| Ponedeljak, 19 Maj 2008 | |||||||||||||||||||||||
|
Šta ima novo? Ništa naročito, sve po starom...
...bar na teniskim terenima. Kad god je turnir na šljaci, ponedeljkom, juče je igrao finale i kao finale-zagrize trofej! Šta ćeš, voli čovek da gricka, što trofeje što nokte: http://dtb-tennis.rent-a-cluster.net/rm/nadal6.rv . -Pričaju mi ženske, sladak je k'o šećer, nešto ga gledam na gornjem linku, e pa vala ženske, imate pravo! Borile su se uši sa nestašnom kosom i kao po pravilu izlazile iz te borbe kao gubitnici. Nagoveste uši da će kosu da zadrže, ali avaj, opet kosa pobedi. Nagovesti Federer da će da ga razbije, ali avaj, ne znam šta je to! Vera? Borbenost? Nepokolebljivost? Ludost? Svaka lopta? Teniski zakon-dobijena set, ili meč lopta? Ne, to je gemišt koji se zove Rafael Nadal! Rafa, Rafica, vamos, slatkiš. Da, da, slatkiš, ali ne i na terenu, tu je ratnik! -Zamišljam sliku, propela se kobra, strašna i naopaka, nigde unaokolo Indusa sa frulom, raširila vrat k'o neka krila, ne ume da trepne i gleda! Ćuti, ne diše, sa iste visine! I tek--- palacne jezikom!! Ja ne znam kako bi se osećala žaba, ali znam kakva je mene jeza uhvatila! A vas? Izlazi Veliki Mag na teren, smeška se samouvereno, hoda kao da ne hoda, klizi mu telo paralelno sa zemljom, ne savija noge u kolenima. Gleda nezainteresovano u sudijino bacanje kruna-pismo, ko će da servira. Vrtucka onaj sastavni deo njegove ruke, neko to zove maška, neko reket. RPM na zavidnoj visini. Njemu sve ravno do Kosova za kruna-pismo. Pokazuje jedan jedini problem, kako da zadrži šiškice zadenute za traku. Šalje signale- nagrabusio si brale! Nije palacnuo sa jezikom. Kad je slatkiš u pitanju? E, tu režiser kaže, zamenićemo malo uloge! -Rim. Grad na sedam brežuljaka. Zamalo da kažem, "Snežana i sedam patuljaka". Ali ako nisu patuljci, jeste Snežana, ups Jelena! Jeca, Jecika, Jeca-Peca, nacionale! Ne da Rim, pa to ti je! Ne da Nadal šljaku pa to ti je, ne da Rim Jelena Janković! Pa to ti je! Šta ima novo? Ništa naročito, sve po starom...
-2006 godina, proleće, ne ide pa ne ide! 11 za redom. Ma napustiću tenis! Dobro 'ajde, još samo ovaj Rim. I tu se desi onaj kvrc! E sad, šta je to kvrc, to samo Bog Sveti zna! I tako taj mali kvrc postade Rim je MOJ! -I sad ja pričam, te ovo te ono, kondicija, kondicija, trte-mrte. Ipak je sve, pssst, nek'ostane među nama: među ušima!
Samo registrovani korisnici mogu da pišu komentare! |
|||||||||||||||||||||||
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|








